17. 09. 2015.

nogomet

Fenerbahce - Molde  1  1.36
Napoli - Brugge  1,5 over  1.20
Partizan - AZ  1,5 over  1.33

Ulog 2/10 Koeficijent: 2.17  bet365
Rez: 0

Fenerbahce se nakon izbacivanja na tri godine iz Europe vraća, i uložili su velike novce u ekipu. Falilo je protiv Shaktara, no nedvojbeno su im ambicije u Euro ligi velike. Danas će biti bez nekoliko igrača (Kjaer, Abdoulaye, Diego, Topuz, Marković, Souza), ali kada su naprijed Nani, Fernandao i Van Persie, a u obrani iskusni Kadlec i Bruno Alves, a u sredini vrlo iskusni, i solidni igrači koji će nadomjestiti (pre)zrelog Diega i Souzu, onda protiv solidnog Moldea ipak zaslužuju smatrati se velikim favoritom. # Napoli sam već "obradio", i ništa se ne mijenja. Naprijed Insignie, Higuain, i ovaj put Mertens, a u veznom redu Hamšika i ovaj put Jorginho i Lopez, uz filozofiju koju forsira Sarri, teško je očekivati utakmicu sa malo golova. Brugge oscilira od vrlo slabih utakmica, do razbijanja Standarda 7:1, no zajednički nazivnik su golovi. Smanjio sam za gol jer će biti popunjena samo jedna tribina zbog nereda protiv Dnipra prošle godine, pa će izostati efekt punog stadiona. # Za Partizan poznavaoci kažu da ima dobar ofanzivni potencijal, šuplju sredinu (Babović, Ilić), i klimavu obranu. Rezultati govore tome u prilog, a dolazi im Nizozemska ekipa koja standardno igra u ofanzivnoj 433 formaciji, i u svim scenarijima utakmice teško je zamisliti da ovdje neće biti golova.

sistem

Skalleftea - HV-71  1  1.65
Francuska - Španjolska  1  1.48
Zagreb - Kiel  H+1,5  2  1.80

Ulog 1/10 sistem 2/3  bwin
Rez: 0

Skalleftea dominira Švedskim hokejom, i nakon poraza u finalu doigravanja prošle godine još su pojačali ekipu, i smatraju ih prvim favoritima uvjerljivo. Kod HV-a je nakon prošle sezone došlo do smjene trenera, i promijenjeno je 11 igrača, i vide ih oko sredine tablice, no trebati će vremena da se poslože. Činjenica da je Skalleftea dobila protiv HV-a 11 od posljednjih 12 utakmica na svom ledu, uz okolnosti i ovaj koeficijent daju jasni value. # Parker kaže da su Španjolci razlog zašto se svake godine vraća u reprezentaciju. Veliko rivalstvo. Uz njega, Diaw (San Antonio), Lauvergne (Denver), Batum (Charlotte), Fournier (Orlando), Gobert (Utah), DeColo (CSKA), uz epizodne uloge Westermana i Pietrusa kažu uz činjenicu da su domaćini i  redovno igraju pred cca 27.000 ljudi, da su glavni favoriti ovog Europskog prvenstva. Sa druge strane Španjolska ide na pogon Gasola, a donekle ga prati Reyes. Fernandes je ozlijeđen, i iako izlazi na teren nije u stanju dati puni doprinos. Rodriguez i Lull osciliraju, kao i Mirotić, dok Claver, Ribas i San Emeterio koji još imaju minutažu jednostavno nisu te klase. Ostali su tu da popune broj. Dovoljno je to bilo do sada (ne i za Italiju i Srbiju), no protiv ovakve Francuske na njihovom terenu, mislim da nemaju argumenata. # Kiel se u Zagrebu nema čime pohvaliti, no mislim da su se okolnosti promijenile. Kod Kiela prije svega pristup. Prošle su godine došli "lako ćemo", i vjerovali su da će se Zagreb predati kod predstavljanja ekipa. Lekcija je naučena, i ove će godine, mislim puno skromnije nastupiti. Druga velika promjena je na golu, gdje je Kiel doveo "nezgodnog" Landina, umjesto ona dva "nesretnika" koji nisu mogli sakupiti 10 obrana ni da im je gol hokejaških dimenzija. Treća bitna promjena je odlazak Palmarssona, zbog kojega je prošle godine Kiel miješao ekipu (Duvnjaka je gurao na ljevog beka, Jicha je igrao dobar dio utakmica na pivotu), a sada su ga pustili da svoje privatne utakmice igra u drugom klubu. Ekipu je Gislason dao u ruke Duvnjaku, i nema više "zle krvi" u svlačionici, i manje ili više otvorenih sukoba. Obrana sa Weinholdom, Toft Hansenom, Wienczekom i Duvnjakom izgleda "tvrdo", a sa podrškom Landina mislim da će izgledati sve bolje kako će se sezona zahuktavati. Doveli su Mamelunda na ljevog beka, koji je netipičan i predstavlja uvijek problem našim ekipama, i uz Duvnjaka i Canellasa nisu top, ali ni daleko od toga, a nije nevažno da kada su "vani" Mamelund, Duvnjak i Weinhold dižu strašno ritam jer ne trebaju mijenjati napad/obrana. Desna strana sa Vujinom i Weinholdom ni prošle sezone nije bila problematična, osim kada ih je Palmarsson "isključio" iz igre besmislenim raspucavanjima. Kod Zagreba sezona više u rukama, iskustva se sakupilo, no odlazak Broza je hendikep, naročito u obrani. Došli su Vujić, Riječan koji je dvije sezone proveo u Nantesu, a nakon što su se ovi pojačali postao je višak, i preselio u Istres, u kojem je odigrao malo utakmica u prošloj sezoni. Drugo pojačanje je Mostarac Sabljić, dvometraš koji je došao iz Njemačke, i imao je sličnu priču kao Vujić, i nakon solidne sezone u Bergisheru, slaba sezona u Erlangenu. Da su pojačanja, tek trebaju dokazati. Za sada ih tretiram kao popune za deficitarna mjesta na srednjem vanjskom i na crti. Ostatak je isti, no danas neće biti Jose Valčića i već standardno Mandalinića. Da bi Zagreb bio u igri trebaju se poklopiti nadahnuti dan za Ivića, Stepančića i Obranovića, uz punu podršku Vujića i Pavlovića na srednjem. Dogodilo se prošle godine, ali mislim da nije svaki dan srijeda.



ponosni navijač

Zanimljiva su ta dvostruka mjerila. Kada ne igraju dobro, secira ih se u detalje (Pivarić, Fernandes, Sigali, Eduardo, Antolić, Mamić), a kada odigraju ovakvu utakmicu onda je dovoljno "bravo dečki".
 Zarade im se kompariraju sa Hrvatskim prilikama, a nastupima su mjerilo Europski klubovi, i igrači koji igraju za višestruko veće ugovore (najčešće ne bez razloga).
 Prolaz protiv Moldea nije nešto, jer ih nisu razbili, a kada Molde izbaci Standard, to nije ništa neobično.
 A posebno je lijepo bilo vidjeti da je napokon jedan trener na klupi odbacio "halucinacije" o igranju lige prvaka bez pritiska, i ravnopravnoj igri sa protivnicima koji to po ničemu nisu. Kao i uvijek kada se nađu ekipe čiji igrači imaju ugovore na par stotina tisuća Eura (i kod većine realna je to vrijednost), i ekipa čiji igrači imaju ugovore od par miliona Eura (vrijedi isto) jedina prednost mogu biti Srce, Muda i volja i želja da se bori za svoju ekipu, da se pomogne suigraču, i jasna ideja što treba raditi na terenu.
 A sve je to jučer moj Dinamo pokazao. I zato kapa do poda Pivariću, Antoliću jer uz sva pljuvanja, i omalovažavanja, malo je reći da nije lako istrčati i odigrati ovakvu utakmicu. Jednako Sigaliu, Taravelu, Machadu, Fernandesu, Pintu, Soudaniju, Eduardu (purgeraj, samo tak)..., a za Ademija reći da spada u istu rečenicu sa Džemom Mustedanagićem, Ismetom Hadžićem, Vidukom i Jurićem mislim da je dovoljno. I još koju godinu, i svrstao bi se uz bok legendama, no bojim se da će brzo "orati i kopati" u nekom bogatijem klubu za višestruko veću lovu. I zaraditi svaki cent.
 I kao što u košarci svaki igrač mora trpjeti usporedbe sa Draženom, Tonijem, Dinom ili Stojkom, u rukometu sa Balićem, Džombom, Perom, Čavarom...tako i u Dinamu nije lako igrati u sjeni Zajeca, Mlinarića, Kranjčara, Cerina, Bobana, Prosinečkog, a u novijoj povijesti Čorluke, Modrića...a takvi se ne rađaju svaki dan, no jednu stvar i oni manje talentirani mogu. Boriti se i poštovati dres i klub. Još kada bi to uspjeli Mamić i navijači, ne bi bilo važno da li se prezimilo u Europi.